Production support: Mo Hartmann, Halina Rahdjian, Ilvy Reisinger
Exhibition Open to view:
17.9. 14:00-20:00
Monday to Thursday 8:00-18:00
Friday 8:00-16:00
24.9. 14:00-18:00
Sub, 17.9., 14:30–17:00
Workshop (EN)
“On dealing with loss”
Embroidery workshop with Handarbetscafé Gällivare-Malmberget
(Karina Jarrett and Eeva Linder)
Karina Jarrett will report on the situation of the disappearing mining town Malmberget and
what this has to do with embroideries. Together, we will do some small embroideries while
sharing stories.
Registration at materialcommunities@wienwoche.org
Max. participants: 20
Translation into German is possible on request.
Exhibition Opening with Handarbetscafé Gällivare-Malmberget (Karina Jarrett and Eeva Linder) and welcome note by Geologische Bundesanstalt (Robert Supper, Holger Paulick, Thomas Hofmann) and Swedish Embassy
“On living in extractive areas” with Katarina Pirak Sikku and Miriam Vikman, moderated by Karin Reisinger
Katarina Pirak Sikku will introduce her artwork “I am the last one who saw the river alive”, which illustrates places lost as a result of the production of hydropower.
Miriam Vikman will talk about her project of creating a footpath between two clear-cut wooded areas as a way of taking back the remaining woods, in which only hoofs,paws and feet have trodden so far.
Both works deal with loss, material connections, indigeneity and the colonisation of Sweden's North, which we will discuss in the workshop.
Registration at materialcommunities@wienwoche.org
Max. participants: 20
Translation into German is possible on request.
16:00 - 17:00 “On material agencies” by Sara Lanner
The performance is part of the artist’s “mining cycle” and installs an exchange of micro-
performances, personal stories and items between audience and performer to reflect on the
necessity for, and dependence on, materials and resources.
Break with mineral tea
17:30 - 18:00 “On re-contacting” by Lisa Hinterreithner
Lisa Hinterreithner’s intimate encounters close the exhibition with acts of recontacting with
material. For this contribution, the artist works especially with clay.
Registration at materialcommunities@wienwoche.org
Max. participants: 20
Ko se krije iza toga da ovaj tekst bude ispisan na laptopu, da podaci teku, da se naši stanovi griju, da se naši spomenici, kuće i industrije grade (ili uništavaju) i da naše bogatstvo raste? Globalna mreža lanaca snabdijevanja materijalima i energijom, suočena sa neprestanim nepovoljnostima koje izaziva, mora se rekonstruisati. U isto vrijeme posmatrajući detalje i baveći se globalnim vezama, izložba pobliže sagledava složene zaplete eksploatacije.
KO OBAVLJA POSAO?
Za neke je eksploatacija resursa jedini način preživljavanja, posebno i paradoksalno za one radnike, čija se okolina u tom procesu uništava. Eksploatacija je izgradila kolonijalne odnose i održive hijerarhije. Okruženi savremenim oblicima rasizma, seksizma i njihovim toksičnim narativima, postavlja se pitanje, kako „mi“, možemo uzeti u obzir rad zajednica-više-od-čoveka.
Bez sredstava vode, kamenja, pčela, drveća i ptica, ništa ne bi moglo da se uradi. Ljudi nose kamenje, ali kamenje ima težinu. O kakvom se kamenju radi, kome ono pripada, i ko ga pomjera? U čija pluća stiže kao talog prašine, koji je pomiješan sa pljuvačkom? Ptice, insekti i drveće vrše pošumljavanje na iskopanom i izrovarenom tlu. Kako će se zajednice više-od-ljudi okupiti na eksploatisanim teritorijama?
KO PRIPADA ZAJEDNICI?
Praćenje materijala, praćenje sljedbenika materijala i privremeno zadržavanje sa njihovim nevoljama može dovesti do iznenađujućih prirodnih kultura (neplaćene) brige, ljubavi i ogromnog rada radikalne izdržljivosti koje se nalaze u eksploatisanim područjima. Vezovi dokumentuju izgubljene domove, a njihova zajednička izrada omogućava okupljanje i razmjenu priča o tuzi i radosti. Na slikama se čuvaju pažljivo odabrane boje kuća prije nego što budu rastavljene kako bi se napravilo mjesta za dalju ekstrakciju. Testamenti radikalne izdržljivosti i zadovoljstva mogu se pojaviti na neočekivanim mjestima, zajedno sa prekarizovanim radom iscjeljivanja.
U vezi sa uništenim i oštećenim svjetovima, ova izložba govori o tome kako se materijal eksploatiše, premješta, drobi, usitnjava i koristi – da bi se izvukao novi materijal. Otvara prostor za razmišljanje i dijeljenje načina da se odgovori na složene ekologije litijskog rada zajednica-više-od-čoveka, a koje se neprestano reorganizuju u sredinama koje bivaju ogoljene za dobrobit onih koji žive daleko, naime ovdje.
Izložba odgovara istraživačkom projektu „Dvije rudne planine: feminističke ekologije prostornih praksi“, Karin Reisinger, Akademija likovnih umjetnosti u Beču.
