AGRI_CULTURE

U svom prvom izdanju, agri_culture ispituje politiku poljoprivrede i raznovrsnosti svakodnevnog života ili u gorećoj kolektivnoj imovini koju nazivamo „Planetom zemljom”. U proteklih šest mjeseci odlučili smo se da posijemo pšenicu na polju od 10x10 kvadratnih metara. Na putovanju u sklopu ovog ciklusa prate nas različite grupe studenata, poljoprivrednika, vrtlara, biologa i drugih umjetnika koji sudjeluju u radionicama i mnogoglasnim razgovorima u vezi zasijanog polja. Izazivajući jednodimenzionalne poglede na vlastiti uzgoj sadnjom neobičnog polja pšenice način je političkog preispitivanja rada, agrotoksičnosti, lanaca opskrbe, krize, hrane i ciklusa ne-ljudskih tijela, dok se tijelo oporavlja i stavlja ruke pred vatru. U ovom izdanju konstruisali smo prostor za lične i kolektivne preformanse kako bi se učinkovito pojavile kao mogući odgovori na buduću društvenu ravnotežu između vrsta i granica polja koje istovremeno postaje provokativni vrt.

Na zelenom dijelu Zukunfsthof-a u Favoriten-u, becirku u kojem se nalaze kombinacije velikih tekstilnih industrija, polu-urbanih poljoprivrednih oblasti, generacija sa različitim geografskim pozadinama, kao i raznolikim socijalnim grupama zadružnih radnika, pšenica u svom krhkom, ali i otpornom izgledu ostavlja svoj trag kao simbol gomile okupljenih i istovremeno odvojenih nemilosrdnim kapitalizmom. Koje geografije uzgajaju i posjeduju velike zalihe pšenice i koje će ih zemlje moći kupiti? Ovo je još jedan odjek akustičnog polja u sklopu globalne rasprave. Trenutnačna situacija u poljoprivredi suočava nas sa nedostatkom kritičkog stava velikih zemljoposjednika. Sa druge strane, poljoprivrednici ili seljaci odvojeni od hrane koju beru, lišeni su i hrane i života koji sami uzgajaju.

agri_culture expanded je program koji naseljava vrt i slamnati forum, postajući još jedan akustični sloj ostataka kulture koja je prošla: jesen i ciklusi vremena su međupolje između pšenice i živih bića, organskih i neorganskih. Intervencijama, performansima i čitanjima umjetnika i arhitekata na ostacima situiranog umjetničkog iskustva, predočene su nam različite relacijske taktike unutar i izvan ovog prostora, što nas pak poziva da pogledamo njegove mikro-dijelove, ali i na makro-kampus geo-estetike krajolika, budući rad, nekonvencionalna mjesta za sadnju i veze između tla, materije, lošeg bilja, buba i ljudskog rada.