„Kako bismo se riješili strahova koje osjećamo moramo shvatiti da je jedini izlaz pisanje o ovim zapravo beznačajnim ličnim problemima. Štaviše, takođe moramo shvatiti da naši problemi ne pripadaju nama i da ih ne treba shvatati lično. Kada govorimo o sebi, govorimo i o drugima, jer naši problemi, naši bolovi, naše radosti, naši osjećaji, čak i naše veličanstvene i izvanredne misli ne mogu biti naše“, kaže Doris Lessing u Zlatnoj bilježnici.
Znam da će biti žena* koje će se pronaći u meni kad se objasnim. Žene* koje su negdje uspjele da uhvate moj život. U Austriji, državi u koju sam došla kao student, morala sam raditi da bih zaradila za život. Osim ovog studentskog identiteta, različiti poslovi omogućili su mi da preuzmem različite identitete. Peračica suđa Dilan*, čistačica Dilan*, oglašivačica Dilan*, konobarica Dilan*, učiteljica Dilan*, umjetnica Dilan* i tako dalje. Shvatila sam da što više dijelim, to se više množim i postajem slobodna. Iz tog razloga odlučila sam uokviriti projekat ,,Befreinde Evas“ koji ima za cilj predstaviti emancipaciju žena i kao manifestaciju i kao lijek za fragmentaciju, deformaciju i nasilje današnjeg svijeta. ,,Befreinde Evas“ rezultat je suštinski fragmentiranih identiteta žena* koji se pojavljuju kao cjelina u službenim zapisima. Bilo koja podpodjela, kao što je „radnica, djevojka, ljubavnica, aktivna političarka, domaćica, majka, itd.“, nije valjana. Ove duhovne analize imaju za cilj sakupiti u labav kolaž naša sjećanja, osjećaje i misli, dokumente, izrezane novinske isječke, scenarije, snove, kratke priče, umjetnička djela itd., stvarajući avangardni oblik ,,Befreinde Evas“.
Pozivaju se žene* svih klasa da doprinesu fanzinu. „Svaka žena* staviće kamen u ovaj projekat od kojeg će se graditi moralna struktura budućnosti“, a koji ima za cilj biti neseksistički kao „vrata identiteta“ u kojoj ne samo ženski identitet već i različiti (etnički, klasni, ideološki itd.) identiteti se dovode u pitanje.
Osim toga, u Turskoj se održava Zlatni dan*, gdje se žene* svakog mjeseca okupljaju kako bi razgovarale, opuštale se, zabavljale, održavale društvenu koheziju, znale šta se događa oko njih, investirale ili zadovoljile svoje financijske potrebe.
