Ko se krije iza toga da ovaj tekst bude ispisan na laptopu, da podaci teku, da se naši stanovi griju, da se naši spomenici, kuće i industrije grade (ili uništavaju) i da naše bogatstvo raste? Globalna mreža lanaca snabdijevanja materijalima i energijom, suočena sa neprestanim nepovoljnostima koje izaziva, mora se rekonstruisati. U isto vrijeme posmatrajući detalje i baveći se globalnim vezama, izložba pobliže sagledava složene zaplete eksploatacije.

KO OBAVLJA POSAO?

Za neke je eksploatacija resursa jedini način preživljavanja, posebno i paradoksalno za one radnike, čija se okolina u tom procesu uništava. Eksploatacija je izgradila kolonijalne odnose i održive hijerarhije. Okruženi savremenim oblicima rasizma, seksizma i njihovim toksičnim narativima, postavlja se pitanje, kako „mi“, možemo uzeti u obzir rad zajednica-više-od-čoveka.

Bez sredstava vode, kamenja, pčela, drveća i ptica, ništa ne bi moglo da se uradi. Ljudi nose kamenje, ali kamenje ima težinu. O kakvom se kamenju radi, kome ono pripada, i ko ga pomjera? U čija pluća stiže kao talog prašine, koji je pomiješan sa pljuvačkom? Ptice, insekti i drveće vrše pošumljavanje na iskopanom i izrovarenom tlu. Kako će se zajednice više-od-ljudi okupiti na eksploatisanim teritorijama?

KO PRIPADA ZAJEDNICI?

Praćenje materijala, praćenje sljedbenika materijala i privremeno zadržavanje sa njihovim nevoljama može dovesti do iznenađujućih prirodnih kultura (neplaćene) brige, ljubavi i ogromnog rada radikalne izdržljivosti koje se nalaze u eksploatisanim područjima. Vezovi dokumentuju izgubljene domove, a njihova zajednička izrada omogućava okupljanje i razmjenu priča o tuzi i radosti. Na slikama se čuvaju pažljivo odabrane boje kuća prije nego što budu rastavljene kako bi se napravilo mjesta za dalju ekstrakciju. Testamenti radikalne izdržljivosti i zadovoljstva mogu se pojaviti na neočekivanim mjestima, zajedno sa prekarizovanim radom iscjeljivanja.

U vezi sa uništenim i oštećenim svjetovima, ova izložba govori o tome kako se materijal eksploatiše, premješta, drobi, usitnjava i koristi – da bi se izvukao novi materijal. Otvara prostor za razmišljanje i dijeljenje načina da se odgovori na složene ekologije litijskog rada zajednica-više-od-čoveka, a koje se neprestano reorganizuju u sredinama koje bivaju ogoljene za dobrobit onih koji žive daleko, naime ovdje.

Izložba odgovara istraživačkom projektu „Dvije rudne planine: feminističke ekologije prostornih praksi“, Karin Reisinger, Akademija likovnih umjetnosti u Beču.

Exhibition contributors: Rehema Chachage, Lisa Hinterreithner, Karin Hojak-Talaber, Sepideh Karami, Dariia Kuzmych, Sara Lanner, Ernst Logar, Malmnedles / Handarbetscafé Gällviare-Malmberget, Katarina Pirak Sikku, Alexander Rynéus & Per Bifrost, Asha Sumra, Miriam Vikman

Production support: Mo Hartmann, Halina Rahdjian, Ilvy Reisinger